RUŽMARIN
RUŽMARIN
Lat: Rosmarinus officinalis L.
Eng: Rosemary, old man
D: Rosmarien, rosmarin
Tal: Rosmarino
Fr: Rosmarin
Narodni nazivi: Ružmarin, rozmarin, rosmarin, rožmarin, rusmarin, ruzman, zimorad, žmurod.
Botanički podaci:
Ružmarin (rosmarinus officinalis l.) Je vrlo razgranat, aromatičan polugrm, koji naraste od od jednog do tri metra visine, drvenast samo u donjem dijelu, s gustim, na rubovima prema dolje savijenim listovima.
Listovi imaju vrlo kratku peteljku, usko su suličasti, kožasti, tamnozeleni, odozgo malo hrapavi, odozdo bjelkasto pusteni, s bijelom prugom.
Cvijet je blijedomodar, blijedoljubičast ili ružičast, dvousnat.
Dijelovi biljke koji se koriste:
Prema Europskoj regulativi, službeno su ljekoviti listovi ružmarina i eterično ulje dobiveno destilacijom listova ružmarina.
Opis biljke:
Ružmarin je trajni, razgranjeni, zimzeleni grm. Listovi su nasuprotni, sjedeći, čvrsti, kožasti, vrlo uski, a dugi 2-3 cm. Rubovi lista su cijeli i prema dolje savijeni. Gornja strana listova je tamnozelena, a donja je sivo-bijele boje i lagano pustenasta. Između listova, na krajevima ogranaka, razvijaju se pršljenasto na maloj peteljci maleni ljubičasto-plavi cvjetovi.
Miris i okus:
Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan.
Vrijeme cvatnje: od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate po drugi put.
Stanište:
Vrlo je poznat grm na sunčanim i kamenitim krajevima našeg obalnog područja i naših otoka, a često se sadi i u vrtovima i u cvjetnim loncima, no vrlo je osjetljiv na mraz, pa ga u sjevernijim krajevima treba štititi od hladnoće.
Sadržaj ulja u cvjetovima, listovima i grančicama ovisi o klimi i o sunčanim i zaštićenim položajima.
Uzgoj:
Sitnim smeđim sjemenkama sijemo u proljeće ili rano ljeto, te povaljenicama i poluzrelim reznicama tijekom ljeta. Klijanje sjemena je nepravilno, stoga je ružmarin najbolje razmnožavati reznicama, a to je ujedno i jedini način da se zadrži osobita boja cvijeta. Poluzrele reznice obično se ukorijene za 5-6 tjedana i tada ih možemo presaditi na otvoreno na razmak od 70-80 cm. Podrezati odmah nakon cvatnje, kako bi oblikovali lijep grmić.
Ljekovita priprema:
U službenoj su upotrebi cvjetovi ružmarina (Flores Rosmarini ili Flores Rorismarini), izdanci u cvatu (Herba Rosmarini), a najčešće se sabiru listovi (Folia Rosmarini).
Listovi se sabiru tako da se ljeti režu grane i stave na sušenje. Kad su se grane osušile, listovi se omlate i pomoću rešeta očiste od nepoželjnih primjesa.
Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje (Oleum Rosmarini).
Ulje je sastavni dio ružmarinove masti (Unguentum Rosmarini compositum) i špirita za rane (Spiritus vulnerarius).
Cvjetovi, kao i biljka u cvatu, sabiru se u travnju i svibnju i suše u hladu; droga se čuva najbolje u zatvorenim posudama, kako je to općenito propisano kod droga koje hlape.
Kemijski sastav:
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Uz eterično ulje, ružmarin sadrži smolu, tanin, gorke tvari i male količine saponina.
Kemijski sastav:
List; Sadrži jedan do 2,5 posto eteričnog ulja koje nije aktivna komponenta.
Karakteristični su fenolski spojevi (karnozol, karnozolska kiselina, rozmanol), derivati cimetne kiseline (ružmarinska kiselina) te flavonoidi (nepetin, nepitrin).
List sadrži i triterpene poput uroličke kiseline.
Ulje ružmarina:
Eterično ulje: Postoje tri do četiri kemotipa eteričnog ulja.
To je iznimno bitno, jer se u nas, na žalost, rijetko precizira kemotip eteričnog ulja.
To su:
Kemotip cineol (raste u sjevernoj Africi)
Kemotip verbenon/bornil acetat (dolazi uglavnom s Korzike)
Kemotip kamfor (tipičan za Dalmaciju)
Kemotip ss-mircen/kamfor (ružmarin s nekih lokacija obala Atlantskog Oceana).
Poznavanje kemotipa iznimno je bitno jer, primjerice:
Ružmarin verbenon koristi se u kozmetici, a ostali se izbjegavaju.
Ružmarin verbenon povoljno djeluje na rad jetre uzet oralno, dok se ostali kemotipovi ne uzimaju oralno jer mogu oštetiti jetru
Najbolji analgetik (sredstvo protiv bolova, primjerice kod artritisa) je ružmarin kamfor, a ružmarin verbenon nema nikakav utjecaj na bol.
Stoga, kupujte isključivo ulja koja imaju preciziran kemotip ružmarina!!!
Djelovanje ovisno o kemotipu:
Ružmarin kemotip kamfor koristi se vanjskom primjenom kao analgetik kod reumatoidnog artritisa, udaraca i bolnih mišića nakon tjelovježbe i napornog rada.
U slične svrhe koristi se i kemotip ss-mircen/kamfor.
Koristi se u kremama, uljima i gelovima.
Ružmarin kemotip verbenon/bornil-acetat koristi se u kozmetici za njegu kože, pogotovo mješovite i oštećene kože, naravno razrijeđen u hladno prešanim nerafiniranim biljnim uljima.
Oralnim putem koristi se kao blagi koleretik, potičući kolanje i lučenje žuči. Inhalacijskim putem koristi se kao dobar mukolitik (razrjeđuje nakupljenu sluz u dišnom sustavu i olakšava iskašljavanje).
Ružmarin kemotip cineol najbolji je kemotip koji potiče perifernu cirkulaciju, stoga se koristi kod "hladnih ruku i nogu" i celulita.
Inhalacijskim putem djeluje kao dobar ekspektorans (olakšava iskašljavanje).
Primjena eteričnog ulja:
Oralna upotreba - općenito treba izbjegavati oralnu upotrebu eteričnog ulja ružmarina. Jedini koji se smije uzimati oralnim putem jest ružmarin kemotip verbenon/bornil-acetat.
Uzima se tako da se dvije kapi eteričnog ulja stave na malo smeđeg šećera, stavi u usta i odmah nakon toga popije čaša vode ili soka. No, koleretično djelovanje eteričnog ulja slabije je od djelovanja drugih pripravaka ružmarina (infuzi, tinktura), stoga se eterično ulje rijetko koristi u svrhu poboljšanja rada jetre.
Dermalna upotreba: Kemotip verbenon/bornil acetat u kozmetici se koristi u nižim koncentracijama. Osim u kremama, može se spraviti u jednostavnim uljima za njegu kože. Jednostavna "ljetna" receptura za obnovu kože nakon ljetnih mjeseci.
Indikacije:
List ružmarina: Službeno je odobren za liječenje manjih jetrenih tegoba, problema u lučenju žuči te probavnih tegoba poput otežane probave.
Tradicionalno se koristi za liječenje reumatoidnog artritisa i loše periferne cirkulacije.
Vanjskom upotrebom tinktura ili infuz koriste se kao blagi antiseptik i sredstvo za ubrzanje zarastanja rana. No, ružmarin ima slabije djelovanje na poticanje zarastanja rana od ekstrakta gaveza (symphytum officinale) ili brđanke (arnica montana).
Kao i mnoge biljke, ružmarin je u nekim krajevima služio kao panaceja (lijek za sve), od "trovanja krvi" do sredstva za izazivanje pobačaja.
Njegovo korištenje kao začina, pogotovo u masnijim jelima i težim umacima, uz maslinovo ulje i ribu, govori o mudrom opažanju povoljnog djelovanja na rad žuči.
RUŽMARIN - DETALJI
Iz naroda:
U 14. stoljeću ružmarin je postao poznat kao glavni sastojak "Mađarske vodice" koju je Mađarska kraljica Izabela koristila kao sredstvo za pomlađivanje, a svakodnevnim utrljavanjem vodice od ružmarina izliječila je reumu i giht.
Kao ljekovita i začinska biljka, ružmarin je biljka koju čovjek uzgaja i koristi još od najstarijih vremena. Kao sredozemna biljka, ružmarin je bio omiljena biljka starih Grka i starih Rimljana. osim kao začin i lijek stari Rimljani koristili su ružmarin kako bi se zaštitili od zla, a stari Grci posvetili su ga Afroditi, božici ljepote i ljubavi.
Zbog izgleda cvjetova i staništa blizu mora, stari Rimljani nazvali su ružmarin "ros marinus", što znači morska rosa, a otuda potječe današnji botanički naziv ružmarina Rosmarinus.
Osim što su uz ružmarin oduvijek vezana mnoga praznovjerja, još u starom vijeku ružmarin je bio poznat kao biljka koja poboljšava pamčenje te pomaže kod trovanja i bolova u trbuhu.
Njegovi smolasti listovi paljeni su u bolničkim sobama i zatvorima kako bi se pročistio zrak i zaštitilo od groznice. Kao zaštita u vrijeme kuge, grančice ružmarina stavljane su u posude za hranu, a mirisne vrećice s ružmarinom nošene su oko vrata kako bi se udisao njegov miris.
U mnogim sredozemnim selima rublje se sušilo na granćicama ružmarina kako bi sunce izvuklo njegov miris koji će tjerati moljce.
Početkom srednjeg vijeka benediktanci su donijeli ružmarin u srednju Europu i počeli ga upotrebljavati kao lijek za mnoge bolesti. Osim toga, ružmarin je postao važna biljka na vjenčanjima, ukrašavali bi bračne parove i sve svatove granćicom ružmarina. U Shakespeareovo doba bio jedna od najcjenjenijih ukrasnih biljaka.
S vijencem od ružmarina ukrašavali bi ne samo kipove bogova nego bi grančicu ružmarina stavljali i u kolijevku novorođenčeta, a ružmarin je bio i mrtvački cvijet.
Ovi su se običaji, naročito na selu, zadržali do danas gdje se ružmarinov grm često uzgaja na prozoru kao biljka lončanica. Tek u srednjem vijeku ružmarin je postao tako cijenjena kućna i ljekovita biljka koju su u sjevernije krajeve preko Alpa prenijeli monasi iz Sredozemlja, tj. iz domovine ružmarina.
Ružmarin je preporučan i u Kapitularima Karla Velikog, a stekao je slavu kao destilat iz svježih cvjetova pod imenom "Aqua Reginae Hungariae". U godini 1675. izdana je knjiga nepoznatog autora sa 200 recepata o upotrebi ružmarina kao lijeka.
O ulozi ružmarina u narodnim običajima - literaturi i povijesti - moglo bi se još mnogo toga navesti, no i ovo navedeno dovoljno jasno pokazuje koliko je ružmarin kao biljka uživao ugled kod naroda već od najstarijih vremena, a da su se neki običaji u vezi s upotrebom ružmarina sačuvali čak do danas
U kuhinji:
Svježi cvjetovi ružmarina mogu se posipavati po salatama, te svježi ili kandirani koristiti kao dekoracija mnogih jela.
Osušeni cvjetovi se mogu koristiti u kremama, voćnim pireima, marmeladama, kolačima i keksima.
Mogu se staviti u posudu sa šešerom i tako oplemeniti miris šečera.
Kao začin, listovi i cvatući vrhovi ružmarina upotrebljavaju se svježi ili osušeni, a njihov jako aromatičan okus pojačava se sušenjem. Sirove listove treba prije upotrebe sitno isjeckati i zdrobiti u avanu, a sušene listove samljeti. U jela koja se dugo kuhaju mogu se ubaciti grančice ružmarina te poslije lako izvaditi.
Dobro ide uz: kuhanu i pečenu janjetinu, teletinu, perad, divljač, pečenu ribu, variva, juhe od povrća, kuhano povrće, pečeni krumpir, kelj, mahune, buču, luk, pastrnjak, rajčicu, leću, gljive, meki sir, i jaja.
Može se dodavati umacima, preljevima, marinadama i maslacu, a može se aromatizirati ulje i ocat. U malim količinama može se dodavati tjestu za kruh i peciva, kolačima, keksima, sorbetima, nabujcima, vinskim kupovima te pečenim ili kuhanim jabukama.
Slaže se sa: čubrom, češnjakom, lavandom, metvicom, mažuranom, origanom, peršinom, kaduljom, vlascem, timijanom, ljupčacem i lovorom.
Vrući punč od ružmarina: 5 dcl crvenog vina, 4 naranče, 5-8 klinčeka, 1 grančica svježeg ružmarina, 3-4 žlice meda. Iz naranči iscjediti sok, pomiješati ga sa vinom, zakipiti i preliti ružmarin i klinčeke. Pokriveno ostaviti da odstoji 10- tak minuta, procijediti i umiješati med, odmah poslužiti.
Infuz i tinktura:
List: Infuz se priprema tako da se 1,5 do dva grama suhog lista prelije sa 200 ml kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se dva do tri puta na dan i pije pola sata prije obroka.
Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na jedan dio 45-postotnog etanola. Pije se u dozi od 0,5 do 1 ml u čaši mlake vode tri puta na dan, pola sata prije obroka.
Tinktura se može spremati u koncentraciji jedan dio suhe biljke na pet dijelova 70-postotnog etanola, a pije se u dozi od 1 - 3 ml tri puta dnevno u pola čaše vode, pola sata prije obroka.
Terapije liječenja tim pripravcima, ovisno o indikacijama, traju tri tjedna do mjesec dana.
RUŽMARIN
Način primjene i doziranje:
Hladno prešano i nerafinirano ulje badema ili lješnjaka - 30 ml, Eterično ulje ružmarina kemotip verbenon/bornil acetat - 15 - 20 kapi. Kožu mažite jednom do dva puta dnevno, nakon čišćenja neutralnim ili kiselim sredstvima za pranje kože.
Kao analgetik (ružmarin kemotip kamfor), ili sredstvo za poticanje periferne cirkulacije (ružmarin kemotip cineol), koriste se veće koncentracije koje se primjenjuju lokalnim utrljavanjem (npr. bolni zglobovi, ruke ili stopala kod loše cirkulacije).
Hladno prešano i nerafinirano ulje makadamije - 50 ml, Eterično ulje ružmarina (kemotip kamfor ili cineol) - 100 kapi. Sastojke pomiješajte i utrljavajte u tankom sloju dva puta na dan na čistu kožu. Koristi se do prestanka tegobe (smanjenje boli, poboljšanja cirkulacije).
Kod djece mlađe od 12 godina, smanjite dozu eteričnog ulja za pola.
Inhalacijska upotreba - u posudu za inhalaciju sa spremnikom ulije se kipuća voda. Nakon toga se u vodu ulije samo jedna kap eteričnog ulja ružmarina kemotipa cineol (za iskašljavanje) ili ružmarina kemotipa verbenon (za mekšanje nakupljene sluzi u dišnom sustavu).
Oprezno se inhalira oko jedne minute, a zatim se doda druga kap, te ponovno inhalira oko jedne minute. Na taj način ukupno se inhalira 4 - 5 kapi (kod djece 3 - 4 kapi). Inhalacije se primjenjuju dva puta dnevno do prestanka tegoba.
Kod djece i trudnica izbjegavajte korištenje ružmarina kemotipa cineol.
RUŽMARIN
Ljekovito djelovanje:
Ljekovito djelovanje: ljekovito djelovanje ružmarina na bolji protok krvi čini ga prikladnim za liječenje slabosti probave i tromosti želuca, te pomaže kod želučane nervoze, nedovoljne opskrbe krvi i bljedoće.
Djelovanje ružmarina da pobuđuje, može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne kesice, upale žučnog mjehura i žučnih kanala, žutice, žučnog pijeska i žučnog kamenca što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma.
Za otklanjanje svih navedenih bolesti pije se čaj od ružmarina, dnevno 2 šalice; uzima se 1 čajna žlica suhih i sitno izrezanih listova i cvjetova ili samih cvjetova za 1 šalicu čajnog oparka.
Ružmarinovo ulje u malim količinama djeluje na proširenje krvnih žila, a time i na bolji protok krvi, pomaže kod preniskog krvnog tlaka, arterioskleroze, upale vena i proširenih vena, Kao i kod mnogih ljekovitih biljaka, i kod ružmarina djeluju nepovoljno prekoračenja bilo u količini ili u vremenu primjene, pa mogu izazivati bolne upalne procese.
Uvarak od ružmarina primjenjuje se za vanjsku upotrebu kao dodatak kupeljima, a alkoholna otopina ružmarina (Spiritus Rosmarini) služi kao sredstvo za masažu kod uzetosti, reumatizma mišića, živčanih bolova, glavobolje i duševne ili tjelesne iznemoglosti.
Špirit od ružmarina možete sami napraviti ako 1 dkg ružmarinova ulja prelijete sa pola litre razrijeđenog alkohola ili 70 % vinske žeste; mješavinu treba dobro protresti.
Kod duševne iscrpljenosti, bljedoće, kod slabog čula vida, za čišćenje krvi i za pospješenje izlučivanja mokraće, pije se ružmarinovo vino tri puta dnevno po 1 malu čašicu i to ujutro na tašte, 1 sat prije ručka ili večere. Narodna medicina tvrdi da je to vino provjereno sredstvo za jačanje spolne moći kod muškaraca.
Ružmarinovo vino se priprema tako da se 70 g listova ružmarina stavi kroz 4 dana na močenje u 1 litru dobrog bijelog vina, a zatim procijedi.
2 način: 80 g listova ružmarina, 1 litra crvenog vina. Listove ružmarina preliti vinom, zatvoreno ostaviti da odstoji 10-15 dana i procijediti
Primjena u pučkoj medicini: ako se ružmarin kuha u kozjem mlijeku i dnevno pije, to je lijek protiv tuberkuloze, a upotrijebljen izvana, kao oblog, primjenjuje se protiv raka kože.
Kod slabog vida priprema se čaj od jednakih dijelova ružmarinovih cvjetova i kamilice, 1 čajna žlica te mješavine za 1 šalicu čajnog oparka - pa se nakon što se ohladi da bude mlako, rade očne kupelji.
Ružmarin u kućanstvu:
Stavljeni u jastučiće i među rublje, na žar ili u kipuću vodu, listovi ružmarina osvježavaju i dezinficiraju zrak, neutraliziraju mirise te tjeraju moljce i druge kukce.
Radi ugodnog mirisa drvene stabljike ružmarina mogu se paliti na vatri ili rištilju, a grančice staviti u zagrijanu pečnicu.
RUŽMARIN - ČAJ
Kontraindikacije i nuspojave:
Eterično ulje: Izbjegavati korištenje oralnim putem, osim eventualno kemotipa verbenon.
Vrlo rijetko mogu se javiti alergijske reakcije na neke od komponenti eteričnog ulja ružmarina.
Općenito ga treba izbjegavati u trudnoći, premda se lokalna i kozmetička upotreba može dopustiti u dozama do 2,5 posto u biljnom baznom ulju.
Izbjegavati primjenu ružmarina kemotipa cineol i kamfor na cijelo tijelo (npr. Masažom) kod ljudi s visokim krvnim tlakom, osim u lokalnoj primjeni (zglobovi).
Ružmarin kemotip verbenon može se koristiti kod ljudi s visokim krvnim tlakom.